Francisco Soares

Školovanje i profesionalni život

soaresFrancisco Aurelio Soares de Brito Junior rođen je 1955. godine u Belému, najvećem gradu brazilske Amazonije (država Pará), kao najstarije dijete od šestero braće i sestara. Do dvanaeste godine pohađao je privatnu školu, no zbog novonastale financijske situacije u obitelji roditelji su bili primorani upisati ga, kao i njegovu braću, u javnu školu. Godine 1974. primljen je na Savezno sveučilište Pará gdje započinje studij medicine. Tijekom studija radio je i kao učitelj engleskog jezika, financijski pomažući roditeljima i svojoj braći.

Diplomirao je 1979. godine, nakon čega se vratio u svoj rodni grad. Godine 1980. pridružio se brazilskom ratnom zrakoplovstvu. Nakon specijalizacije na području zrakoplovne medicine, počinje raditi u bolnici ratnog zrakoplovstva u Belému, gdje je proveo dvadeset tri godine.
U spomenutoj vojnoj jedinici obavljao je brojne administrativne funkcije, a tri godine prije odlaska u vojnu mirovinu 2003. radi u kliničkoj bolnici. Kada je riječ o njegovim aktivnostima u zrakoplovstvu, treba izdvojiti društvene misije u kojima je imao priliku živjeti sa siromašnima u unutrašnjosti Amazonije te osjetiti njihove probleme i potrebe. Jedna od takvih misija provedena je u suradnji s ratnim zrakoplovstvom Sjedinjenih Američkih Država, kada mu je dodijeljena povelja zahvalnosti za sudjelovanje u spomenutoj misiji. Također je dobio i brojna priznanja brazilskog ratnog zrakoplovstva, od kojih se izdvaja srebrna vojna medalja te medalja za zasluge Santos Dumont, koja se smatra jednom od najviših vojnih počasti.
Istovremeno s radom u bolnici, započinje privatnu medicinsku praksu kojoj se posvećuje kasnije tijekom dana, nakon posla u zrakoplovnoj jedinici. Stekao je zvanje specijalista pedijatra Saveznog vijeća Medicinskog brazilskog liječničkog zbora i Brazilskog društva pedijatara.

Književno stvaralaštvo

Sredinom 1998. godine Francisco Soares predložio je svom prijatelju, profesoru portugalskog jezika, da napišu knjigu na temu kloniranja. Prijatelj mu se zahvalio na prijedlogu, ali je rekao da on nije pisac, no podržao ga je u njegovoj namjeri. Francisco Soares ipak se ohrabrio i napisao prva tri poglavlja svoje prve knjige “Moj bog sam ja” (Meu deu sou eu). Potom je rukopis pokazao svojoj prijateljici i proslijedio ga jednom profesoru književnosti zamolivši ga neka mu bude urednik. Poglavlja su tekla lakše negoli je očekivao. Na svoje veliko iznenađenje, kada je završio s pisanjem, našao je sponzora koji je pristao financirati njegovu knjigu, dok ga je jedan drugi prijatelj predstavio javnosti. Prvo izdanje tiskano je u tri tisuće primjeraka. Knjiga je postigla veliki uspjeh. Nekoliko tjedana nakon izlaska, tijekom kongresa na temu humane reprodukcije koji je održan u Salvadoru, jedna mlada žena koja je pročitala knjigu, predložila mu je da je promovira po školama. Kako je tema intrigantna te zahtijeva raspravu, knjiga je bila veliki poticaj. Autor je prihvatio njezin prijedlog te se krenulo s promocijama u nekoliko brazilskih država. Uskoro se ukazala potreba za novim izdanjem od nekoliko tisuća primjeraka, koje je također ubrzo rasprodano.

Uspjeh prve knjige potaknuo je Francisca Soaresa da napiše svoju drugu knjigu, “Baseado em fatos reais” (Temeljeno na stvarnim događajima), koja je objavljena 2001. Bavi se problematikom korupcije i postavlja pitanje hoće li smrtna kazna biti rješenje ili samo još jedan problem. Unatoč važnosti teme, knjiga nije bila najbolje prihvaćena i prodana je u ograničenoj nakladi odmah po objavljivanju.

hividaUnatoč tome, nesmanjenim intenzitetom počinje pisati svoju treću knjigu u kojoj je zaokupljen ozbiljnim pitanjem HIV-a. Svoju je priču povezao s još nekim važnim temama kao što su maloljetnička trudnoća te potreba prevencije i drugih spolno prenosivih bolesti. Knjiga je objavljena 2003. godine i odmah je stekla veliku naklonost učitelja, predstavnika javne uprave i zdravstvenih djelatnika. Koristila se podjednako u privatnim i, što je važnije, javnim školama te javnim institucijama u različitim gradovima države Pará, i to uvijek s istim ciljem motiviranja i poticanja spoznaja o temama koje obrađuje. Doživjela je sedam izdanja.

Godine 2005. Francisco Soares osjeća osobnu potrebu za otkrivanjem nekih svojih pjesama i objavljuje “O amor é a razão” (Ljubav je razlog). Njegova je poezija mjestimice isprepletena s kratkim pričama. Uglavnom je riječ o proživljenim događajima iz profesionalnog života. Iste godine uslijedila je gotovo trogodišnja suradnja s vodećim novinama. Piše i tjednu kolumnu u kojoj obrađuje teme od općeg interesa.

“Projeto Memória” (Projekt memorija) najnoviji je naslov koji još čeka svoje objavljivanje. U toj knjizi promišlja mogućnosti besmrtnoga uma koji se može ostvariti prijenosom sjećanja s jedne na drugu osobu. Knjiga je opsežnija od prethodnih, a rezultat je autorova sazrijevanja kao pojedinca, a posebno kao pisca.

Objavljivanje u Hrvatskoj

naslovnicaPrilika da svoje knjige objavi u Hrvatskoj došla je uistinu neočekivano. Naime, dr. Alfred Kniewald, biolog i specijalist humane reprodukcije, prije četrnaest godina upoznao je Francisca Soaresa na stručnom kongresu u Salvadoru. Od njega je dobio knjigu  “Moj bog sam ja” koju je proslijedio Radoslavu Runku, autoru Portugalsko-hrvatskog i Hrvatsko-portugalskog rječnika, s upitom o mogućem prevođenju. Kada je knjiga bila prevedena na hrvatski, neko se vrijeme tragalo za autorovom adresom. Konačno, na prevoditeljevu zamolbu, a zahvaljujući Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Braziliji, uspostavljen je kontakt s Franciscom Soaresom koji je, iznenađen takvim interesom, pristao na objavljivanje.

U međuvremenu je Radoslavu Runku poslao i svoju knjigu “Hivida” koju je on preveo i poslao je na uvid izdavaču. Posljedica ove male priče je “Pozitivna” u hrvatskom prijevodu. Francisco Soares je zadovoljan takvim razvojem događaja. Vjeruje da će i hrvatski čitatelji uživati u njoj koliko i on sam dok ju je pisao.