Andreja Malta… Emotivni buket odrastanja

Netom pročitana knjiga Ljiljane Jelaske “Leti, leti” stoji ispred mene na stolu. Simpatično oslikane korice s plavokosom djevojčicom na naslovnici koja začuđeno gleda u svijet kroz dvogled još se nisu “ohladile”. Kako i bi, pa pročitala sam je u jednom dahu!
Autorica Ljiljana Jelaska u svom romanu na vrlo slikovit i emotivan način prati tu jednu godinu u životu četrnaestogodišnje Eme, njezine uže obitelji, mame, tate, brata Marka i bake Bare. Tu su još kućna ljubimica, kornjača Kornelija, i mamina sestra, teta Ema, koja živi u Parizu, a stjecajem okolnosti često im je u gostima. Ema živi sasvim običnim životom zagrebačke tinejdžerice koja svoje svakidašnje doživljaje, spoznaje, uspone, padove pa i prva ljubavna iskustva povjerava svom “francuskom prijatelju”, odnosno fiktivnom liku, a koje je autorica podijelila u dnevničke crtice pisane lepršavim stilom, što sam roman čini još zanimljivijim.
Autorica se dotakla svih aktualnih tema, od obiteljskih odnosa, prijateljskih odnosa, prestiža do pitanja alkoholizma, droge i seksualnog odgoja današnjih adolescenata.
Moram priznati da sam se, dok sam čitala roman, na trenutke poistovjetila s glavnom junakinjom Emom i nehotice se vratila u svoje djetinjstvo koje je u mnogim stvarima nalikovalo na Emino. Zapravo, naša junakinja je sretno dijete jer ima roditelje kojima je stalo do nje, što mnoga djeca, pogotovo u današnje vrijeme, nemaju, pa se prepuštaju uličnim izazovima ili postaju žrtve konzumerizma poput nekih roditelja.
Roman je u biti namijenjen predadolescentima i mlađim tinejdžerima, ali isto tako i roditeljima koji mogu kroz ove Emine životne crtice na neki drukčiji, pomalo čak i humorom obojen način shvatiti što i kako njihova djeca proživljavaju u svojim najosjetljivijim godinama. Pogotovo ako su i sami već malo zaboravili na svoja davna, njima sada već tako daleka iskustva.
Citirat ću jedan odlomak razgovora tete Eme i njezine nećakinje Eme o tome jesu li roditelji dovoljno dobri, pružaju li im dovoljno, griješe li u čemu…

‘Mogu razumjeti kroz što prolaziš’, nastavila je primivši me za ruku. ‘No, znaj kako ni tvojim roditeljima nije lako. Vrijeme u kojemu Marko i ti odrastate znatno se razlikuje od vremena u kojem smo mi odrastali. Naša mama je nas odgajala na način za koji je mislila da je najbolji. Ona drukčije nije znala. Teško je biti roditelj, Ema. Svako roditeljstvo novo je odrastanje. I ma koliko ti se činilo kako su često nepravedni i strogi, tvoji mama i tata samo traže način da vas zaštite, a da vas istovremeno puste da napravite prve korake u svijet koji je često puta vrlo hladan i okrutan. Roditelji su poput odraslih ptica koje svoje ptiće uče poletjeti iz gnijezda.’

Rijetko koja knjiga uspije me vratiti u prošlost ili izmamiti mi osmijeh na lice, koji traje i traje. Ova je jedna od njih. Zato je uistinu toplo preporučujem svima.
Bravo Ljiljana!